Unutrašnja Emigracija je punk bend nastao krajem decembra 2005 u Banjaluci. Svi su i ranije prašili punk, HC, crust u bendovima Minut Šutnje, Zigmund, Rahela Ferari, Anti Statik, No-logo... Neki od njih su još za vrijeme krvavog bratoubilackog rata (1994.) pokrenuli bend u Prijedoru sa beskompromisnim antiratnim stavom i time se ozbiljno zamjerili najbližoj okolini te bili prisiljeni postati Unutrašnja Emigracija.
Ovakav odnos između okoline teško oboljele od nacionalizma i vjerskog fanatizma i nas se nije bitno promjenio do danas. Pod medijskim pritiskom oni i dalje pristaju da mrze sve što je drugačije, a mi i dalje nalazimo snagu da postujemo i volimo različitosti, oni i dalje uplašeni trpe duhovnu i materijalnu bijedu, a mi svijest o vlastitoj snazi i veze sa ljudima sličnih stavova produbljujemo iz dana u dan. Oni su i dalje grb, himna, zastava, a mi slobodni, kreativni, svjesni ljudi... kaže emigracija.
Odrasli su slušajuci i stvarajući muziku, ali bend se okupio prvenstveno radi širenja poruke. Taj prostor i tu paznju koju su mladi spremni ukazati muzičarima teško bi uspjeli osvojiti na drugi nacin. Njihove pjesme govore o mjestu i vremenu u kom zivimo, kolektivnim i pojedinačnim strahovima, zabludama i frustracijama, pozivaju ljude na pobunu i borbu za pravedno društvo ravnopravnih, slobodnih individua...
Unutrašnja emigracija vjeruje u “Uradi Sam” (Do It Yourself) etiku. To znači da nemaju niti žele imati sponzore, imamju prijatelje i poznanike svuda i radie uz njihovu pomoć. Oni nismu hodajuće, svirajuće reklame. Svoja izdanja namjeravaju objavljivati sami ili uz pomoć prijateljskih nezavisnih, neprofitnih etiketa. Ne sviramju za honorar, već za putne troškove, spavanje, hranu i cugu, a iste uslove nudime drugima. Ipak u situaciji u kakvoj se nalazi naša "scena" u BiH nemaju mogučnosti da biraju mjesta, klubove, lokale u kojima sviraju, več sviraju gdje je to moguće. Kako su to najčešće privatni klubovi u kojima gazde na njima žele zaraditi onda je uzimanje dijela te zarade najmanje što mogu uraditi.
Uradi sam etiku smatraju srcem i dušom punk pokreta, jer punk jeste puno više od muzike i ovakav pristup ga razlikuje od muzičke scene tj. estrade.